Tu sklonost primarnom i redukciji tako dosljedno provedenoj u spomenutom ciklusu crteža nazvanom Okamenjene misli, što je nastao 1995-1996. Godine otkrivamo i u ciklusu slika Dnevni zapisi, iz vremena 1999-2000. Godine na drugoj razini i u novom sintetsko-ekspresivnom ključu boje, geste i teksture.Jednostavnom organizacijom površine i njezinom osjećajno-energetskim ispunjenjem bilo da je definira ekranskim, kvadratičnim formamau pozicijsko/dispozicijskim blokovima ili dojmljivom grafijomsubjektivnih impulsa unutar kolorističkog polja, Trogrlić pristupa slici kao „poetskom obitavalištu svijeta“.Gustim impastima definiranih ekrana, jezgri i rubova, ili lazurnijim namazima utišanih i omekšanih partija njihova okoliša, kolorističkim registrima doživljajne temperature, rasporedom centriranih ili preklapajućih kvadratičnih površina, on ispunja prostor platna produktivnim aktivizmom plastičnih evidencija, otkrivajućo oprekom spontane grafije i racionalizirajućih rasporeda svojevrsnu ravnotežu životnih pulsacija. Konfiguracije strukturalnih jedinica, te faktografija materije i geste potiču i aktualiziraju mentalne i osjećajne procese energetskim potencijalom umreženih impulsa kao evokativnim mjestima organskog, životnog ritma. Svojevrsnom polarizacijom mirnih, utišanih, meditativnih zona i mobilnih dramatsko-dinamičkih tragova, slikar je uspio predočiti stanja i emocije u izrazu koji pomiruje apstraktnu formu i životnu pokretljivost, strukturalnu zahtjevnost i slobodu spontanih formulacija. Kvalitetom i ekspresijom pikturalne materije i geste visokog intenziteta, jezikom koji direktno prenosi i zrcali vitalizirajuću stvarnost subjektivnosti. Otkrivamo dvojbe, radosti i uzbuđenja, široki spektar egzistencijalnih stanja. Ritam sažimanja i istovremeno težnja otvorenosti u razmatranom ciklusu slika u kojima neprestana transformacija postaje zakonitošću formacije- niječe svako stanje zaleđenosti i konačnosti. „Upovijesti umjetnosti našeg stoljeća mnogobrojni su primjeri koji svjedoče o tome kako se upravo (ili tek) u nemilosrdnom izvrgavanju radikalnoj otvorenosti, onoj dimenziji koja vodi „dalje“, začinje istinitost jednog slikarstva“ (Z. Rus). Snaga Trogrlićeva djela (a i budućnost) leži u zapažanju i bilježenju energetskog potencijala osjećajnih i osvetilnih manifestacija i njihovim plastičkim transformacijama, identitetima. Primarnost unutarnje stvarnosti nad izvanjskin aspektima stvari i događaja dokazani je put kojim duhovno u umjetnosti otkriva duhovno u prirodi.
Mladenka Šolman
Iz predgovora katalogu izložbe Dražen Trogrlić, crteži – akvareli – slike 1995–2000, Galerija Klovićevi dvori – Gradec, Zagreb, 2001.